Rumljani u Rusiji

U periodu od 13.11. do 21.11.2018.g. u okviru interkulturalnog programa razmeneučenika „Razred na razred“, SSŠ „Branko Radičević“ iz Rume, pod inicijativom Klubatolerancije u okviru škole, bila je domaćin grupi od 11 gimnazijalaca i dveprofesorke iz Rusije, grad Slobodski. Novostvoreno prijateljstvo i želja da se ononastavi rezultirali su uzvratnom posetom. U periodu od 14. do 25. aprila 8 učenika „Brankove“ škole iz Rume: Nikola Marin, Dejan Serbedžija, Kristina Katić, MarijaAndrić, Mirjana Korov, Milica Jocković, Stefani Cikota i Zorana Radović, u pratnjiprofesorica – Nade Pavlović i Ivane Makević Čojčić, boravili su u Rusiji, grad Slobodski.

Naša „Ruska bajka“ počela je 14. aprila u ranim jutarnjim časovima kada smosleteli u Moskvu i odmah, iako proleće, osetili čari ruske zime. Uprkos vetru i kišiželeli smo da vidimo što više znamenitosti. Obišlo smo: Hram Hrista Spasitelja,Boljšoj teatar, Kremlj, Crveni trg… Osećali smo se kao junaci nekog čuvenog ruskogklasika. Čak je i sneg počeo da veje u pravo vreme – baš kada smo stigli ispredgrandioznog Hrama Vasilija Blaženog. Crveni trg i bele pahulje, idealna kombinacija!Moskva nas je ostavila bez daha!

Umorni, ali puni utisaka, smestili smo se u voz za naše glavno odredište – gradSlobodski. Transsibirska železnica je priča za sebe. Put dug 14 sati. Dovoljno vremenada odmorimo od napornog prvog dana, ali i da kroz prozor vagona upijamo divnepredele ruskog prostranstva dok pijuckamo tradicionalne ruske čajeve. Kad smo izašli iz voza, na stanici su nas dočekali svi naši ruski prijatelji, saruskom i srpskom zastavom, šajkačom i poklonima dobrodošlice. Naši domaćini bilisu jednako ushićeni kao i mi. Prvi dan iskoristili smo za obilazak grada, druženje ismeštanje kod porodica naših domaćina. Narednog dana, dobrodošlicu nam jepoželela i gradonačelnica i lokalni mediji. Tom prilikom uvideli smo koliki značajruski domaćini pridaju našoj poseti. U okviru naše prezentacije, koju smo marljivopripremali još u Srbiji, predstavili smo našu zemlju, grad, školu i Klub tolerancije.Na kraju našeg predstavljanja zaigrali smo tradicionalno srpsko kolo. Već nakon prvihtaktova, na podijumu su nam se pridružili i ruski đaci i profesori, kao i učenici iz Austrije, Gvatemale i Paname koji su takođe u Slobodski došli preko programa razmeneučenika.

Glavni razlog našeg dolaska u ovaj ruski grad bio je da vidimo kakofunkcioniše njihovo školstvo i obrazovni sistem. Veći deo svakog dana provodili smo u školi na časovima. Govorili smo o ruskoj i srpskoj književnosti, zajedničkimistorijskim događajima, porodičnim odnosima, upoređivali pravne sisteme dve zemlje.Zajedno smo istraživali kosmos i biljni i životinjski svet na časovim biologije, alisu nas na času narodne odbrane učili i kako se sklapa kalašnjikov. Svakodnevno prisustvujući nastavi uvideli smo brojne sličnosti, ali i razlike naših školskihsistema. Ono što se našim učenicima odmah dopalo jeste što Rusi na svakih šestnedelja škole imaju nedelju dana raspusta, a i letnji raspust im počinje već početkomjuna. Međutim, kada su čuli da je tamo svaka subota nastavna, nisu se više žalili nasvoje školske dane. Takođe, ni strožiji kodeks oblačenja i generalno duži boravak uškoli tokom dana (imaju i po 8 časova), nisu stvari koje bi naši učenici voleli dapreuzmu od svojih domaćina. Ali, disciplina koja vlada na časovima i sistemocenjivanja jeste nešto što se nama profesorima veoma svidelo. Vreme posle časovaprovodili smo u zajedničkim radionicama gde smo ovladali dekupaž tehnikom ipravili broševe od kože i krzna. Obilazili smo muzeje i odlazili na izlete uprirodu. Jedan dana proveli smo u Kirovu – univerzitetskom gradu četrdesetak kilometara od Slobodskog.

Kako je svaki učenik bio smešten u po jednoj ruskojporodici, sa sigurnošću mogu reći da smo upoznali rusku tradiciju, kulturu i običajena pravi način. Prijateljstvo koje smo započeli u novembru kada su Rusi bili kod nas,sada smo produbili i obogatili. Deset dana je proletelo. Opet voz i transsibirska železnica. Ali ovoga putanema nestrpljenja i želje da što pre krenemo. Samo dugi zagrljaji, tužni pogledi imnogo suza. I obećanja… Naša „Ruska bajka“ bila je prelepa i imala je najlepši mogućisrećan kraj, ali utisci koji i dalje ne jenjavaju mi govore da će ovo ipak biti trilogija

Profesorica Nada Pavlović

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*