FOTOGRAFIJE GOVORE: Pavlovci – selo koje opstaje

U podnožju Fruške gore, na 7.8 km od Rume i svega 35.6 km od Novog Sada, smešteno je sremsko selo Pavlovci. Iako ima izrazito povoljan geografski položaj i jedno od najvećih veštačkih jezera u Sremu, ovo selo, do nedavno, nije bilo poznato široj javnosti. Tek kada su Pavlovčani dobili novog suseda, planetarno poznatog Novaka Đokovića, o njima je počelo više da se piše i govori. Meštanima  laska činjenica da je prvi teniser sveta odabrao baš jezero Kudoš da na njegovoj obali podigne kuću i Pavlovčane za komšije. To govori u prilog tome da su Pavlovci mirno mesto, neobične lepote. Ipak, treba napomenuti da ovo selo ima i dugu, dinamičnu prošlost. Upravo o tome smo razgovarali sa Verom Damjanović, meštankom koja je nedavno objavila hronologiju Pavlovaca pod nazivom „Sremski Pavlovci“.

Jezero „Kudoš“ kod Pavlovaca

Prema rečima naše sagovornice, Pavlovci se spominju još u zapisima iz davne 1315. godine. Kada je reč o imenu sela, ukrštaju se predanja i istorija. Prema jednoj od teorija, selo je dobilo ime prema Pavlu, koji je ovde sa grupom doseljenika formirao naselje. Druga priča se vezuje za pastira Pavla koji je na prostoru današnjeg naselja čuvao stado. Stado je pripadalo gazda Tani iz Rume, a davalo je uvek najviše mleka. Gazda Tana je pastira uvek hvalio govoreći kako „Pavlovci“ imaju nabolje jaganjce i mleko. Još jednu priču, zapisao je novinar Politike, Miladin Stankić baveći se prošlošću kosmajske oblasti. Prema ovoj priči, Pavlovčani koji su živeli ispod Kosmaja bežeći od Turaka dolaze u Srem 1736 – 1739. godine, a novoj naseobini daju ime mesta odakle su došli.

Izgled sela se kroz vreme menjao. Pavlovci su rušeni i obnavljani, a ono po čemu su dugo bilo prepoznatljivi jeste bunar u centru sela, odnosno, kako bi Pavlovčani rekli – na raskršću.

Centar sela Pavlovci; Fotografiju snimio Miladin Stankić, 1974

-Selo od svog postanka u sred raskrsnice ima Veliki krst i bunar Rapid. Do 1944. godine samo nekoliko kuća je bilo od tvrdog materijala, sve ostale su bile od čerpića i naboja. Pred Drugi svetski rat, selo je imalo preko 700 stanovnika. Na žalost, u Rumi i Sremskoj Mitrovici  streljano je 50 mladih ljudi, u logoru Jasenovac sedmoro, prilikom paljenja sela ubijeno 10 lica, poginulo 20 boraca na ratištu… Na ploči u Spomen-parku su imena 89 lica, žrtava rata. Pored ljudskih žrtava, pričinjena je i velika materijalna šteta. U oktobru 1944. godine, Nemci i domaće Švabe su zapalili selo i minirali seosku crkvu. Naravno, to bitno utiče na dalji izgled i razvoj sela – kaže Vera Damjanović.

Ostaci spaljenih kuća u Pavlovcima; Oktobar 1944.

Godine 1944. skoro celo selo je izgorelo. Lokalno stanovništvo je bilo prinuđeno da izbegne, najvećim delom u Rumu i obližnja sela. Postojao je rizik da se selo ugasi, ali Pavlovčani su odlučili da se vrate u svoje rodno mesto. Tokom 1946. i 1947. godine, Pavlovčani su zajedno sa nemačkim zarobljenicima izgradili više od 80 kuća od šljake. Ove kuće se i danas mogu videti u selu. Obnova nije tekla lako, kako kaže naša sagovornica, posebno ako se uzme u obzir da je usledio prinudan otkup poljoprivrednih proizvoda i oduzimanje zemljišta.

Ulaz u portu minirane pavlovačke crkve; Fotografija iz privatne arhive, 1946. godina

 -Selo 1951. godine dobija struju, a tek šezdesetih godina ljudi kamenom ravnaju ceste, prave trotoare od cigle, grade Spomen-park. Kad je ukinuta pruga, ljudi složno grade kaldrmu za autobuski prevoz, posipaju puteve kamenom, donose odluke o izgradnji boljeg života u selu. Renesansa sela je počela sedamdesetih godina i u narednom periodu meštani su  izgradili put do Rume, puteve kroz ulice, trotoare, novu strujnu mrežu, izgradili bolju telefonsku centralu, otvorili zdravstvenu ambulantu, adaptirali školu sa stanom za učitelja i mesnu kancelariju, obnovili sadnice u parku i ulicama, izgradili vodovodnu mrežu, gasnu mrežu, izgradili Dom kulture, otvorili biblioteku, osnovali Zemljoradničku zadrugu, izgradili sportske terene, opremili dečije igralište, uradili zaštitu javnih bunara, izgradili Veliki krst u centru sela, izgradili seosku crkvu, učestvovali u izgradnji pavlovačkog jezera Kudoš, u stvaranju monografije Pavlovaca… – nabraja Vera.

Pavlovčani su morali da se pomuče, a pre svega udruže kako bi selo ponovo zaživelo. Ipak, pored dobre volje, dugo su nedostajala sredstva da se današnja crkva koja se nalazi u centru sela napokon podigne.

Crkva Svetog Nikole u Pavlovcima

Najstariji zapis o seoskoj crkvi Svetog Nikole u Pavlovcima pronađen je u arhivu grofova Odeskalkija u Rimu – crkva je sagrađena 1701. godine od drveta i pletera pokrivena šindrom. Prema istorijskim izvorima 1732. godine je osveštana nova crkva, takođe od pletera i sa trapezom od kamena. Poznato je i to da su Pavlovčani 1797. godine izgradili veoma lepu, impozantnu crkvu u gotskom stilu, od tvrdog materijala. Zidove je oslikao Petar Čortanović, a ikonostas uradio Pavle Bošnjaković. Nemci su minirali crkvu prilikom paljenja sela u oktobru 1944. godine. Tek 2007. godine su izliveni temelji nove, manje crkve, a ozidana je u periodu od 2011. do 2014. godine. U junu 2014. godine su zazvonila tri zvona čiji je donator Pavle Nenadović iz Vognja – kaže Vera Damjanović iz Pavlovaca.

Pavlovačka crkva 1938. godine; Fotografija iz privatne arhive Veriga Aleksandre

Prilikom pisanja svoje knjige, Vera se u velikoj meri oslanjala na matične knjige koje su sačuvane u arhivu, ali i drugu građu od istorijskog značaja za selo. U ovim knjigama se nalaze dragoceni podaci o tome kako se selo razvijalo kao celina, ali se takođe kroz njih mogu pratiti sudbine porodica i pojedinaca.

-Matične knjige sela postoje od 1827. godine. Neke su izgorele prilikom paljenja sela, ali su restaurirane nove. Matične knjige su nejveći svedoci postojanja meštana iz prošlih vremena. Kroz upise mastilom, koje se ne briše nikad, živi loza mnogih, starih pavlovačkih prezimena i porodica koje su tu više od dvesto godina! – dodaje naša sagovornica.

Selo Pavlovci

Danas, Pavlovci su selo koje prema poslednjem popisu broji 388 stanovnika. U naselju ima svega 175 domaćinstava. Bilo bi lepo reći da je svaka kuća naseljena, ali tokom vremena mnoga ognjišta su opustela. Nadu uliva činjenica da poslednjih godina ima onih koji kupuju kuće u selu, renoviraju ih i naseljavaju. Reč je pre svega o potomcima generacija koje su iz sela otišle, ali i porodicama kojima je dosadila gradska buka i vreva, koje traže mir i prijateljsku atmosferu.

PROJEKAT „FOTOGRAFIJE GOVORE“  JE PODRŽAN OD STRANE MINISTARSTVA KULTURE I INFORMISANJA REPUBLIKE SRBIJE. STAVOVI IZNETI U PODRŽANOM MEDIJSKOM PROJEKTU NUŽNO NE IZRAŽAVAJU STAVOVE ORGANA KOJI JE DODELIO SREDSTVA.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*